HEROIZAM

Narodni heroji Drugog svjetskog rata su u Bosni i Hercegovini zauzimali poseban položaj u procesu kreiranja kolektivnog sjećanja i kolektivnog identiteta. Godine 1948. Ministarsvo obrazovanja Bosne i Hercegovine je povjerilo Udruženju likovnih umjetnika BiH zadatak izrade portreta narodnih heroja. Najznačajnija imena tadašnje likovne scene su napravila kolekciju od 104 portreta istih dimenzija, a vrlo različitih likovnih rukopisa. Čuvanje portreta je povjereno Muzeju revolucije BiH. Tokom rata 1992-1995 ovi portreti su oštećeni. Muzej je pokrenuo akciju restauracije portreta inkluzijom lokalne zajednice, zahvaljujući kojoj je polovina kolekcije danas obnovljena. Ovo je portret Dragice Pravice, heroine koju je Drugi svjetski rat zatekao na studiju biologije. Politički je djelovala je među učenicima i omladinom trebinjskih sela. Za vrijeme studija pripadala je revolucionarnom studentskom pokretu i aktivno radila u studentskim udruženjima. Mučena je i ubijena 1942. godine. Njen portret je napravio Ismet Mujezinović.

Vladimir Perić (1919 – 6. april 1945), poznatiji po nadimku Valter, bio je komandant, kasnije proglašen za narodnog heroja Jugoslavije, poznat po tome što su njegovi ratni podvizi inspirirali znameniti film „Valter brani Sarajevo“. Valter je rođen u Prijepolju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata djeluje kao ilegalac u Sarajevu. Kao iskusan borac i dobar poznavalac prilika u ovom gradu, učinio je mnogo da oživi ilegalni pokret. Organizirao je mrežu partizanske obavještajne službe. U nekoliko navrata, Specijalna policija pokušavala je da otkrije i uništi ilegalne punktove i sarajevsku organizaciju u cjelini. Valter je još za života postao legenda, kao jedan od najiskusnijih i najhrabrijih obavještajaca narodnooslobodilačkog rata. Hrabar, veoma inteligentan, pronicljiv i sposoban borac, svaki put je nadmudrivao neprijatelja. Poginuo je u završnim operacijama osobođenja Sarajeva.

Šoljica za kafu je pripadala narodnoj heroini Vahidi Maglajlić, a koju je koristila u periodu između dva svjetska rata. Vahida Maglajlić rođena je 14. aprila 1907. u Banja Luci. Porijeklom je iz bogate, dobro situirane porodice, ali je kao i njena braća svojim životnim putem pokazala borbu za ravnopravnost i antifašizam. Završila je Žensku stručnu školu u rodnom gradu. U mladosti je pokazala afinitet u borbi za prava žena i za komunističku stranku. Uključila se u “Ženski pokret”, gdje je bila i rukovodilac. Oktobra 1941. godine, je uhapšena i osuđena na trajniji zatvor, ali je 20. decembra 1941. zajedno sa Danicom Marić, pobjegla iz zatvora. Djelovala je među ženama Kozare, Grmeča i Cazinske krajine, radeći na osnivanju Antifašističkog fronta žena u Podgrmeču. Na Prvoj konferenciji Antifašističkog fronta žena Jugoslavije, održanoj 6. decembra 1942. u Bosanskom Petrovcu, izabrana je u članstvo Centralnog odbora. Poginula je 1. aprila 1943. u selu Velika Rujiška, kod Bosanskog Novog. Poslije rata njeni posmrtni ostaci su preneseni na Partizansko spomen-groblje u rodnom gradu. Proglašena je 20. decembra 1951. za narodnog heroja.